Zdravka Prnić | U zrcalu

U zrcalu
Ne treba se ogledavati
U zrcalu živi drugi netko
Podozrivo te gleda ispod obrva
Kao da opominje
Odbaci tu sliku
Ti si sve ono što se ne zrcali
Sve ono oku nevidljivo
Skriveno u auri
Ne gledaj u zrcalo
Slušaj zavidne ljude
Ti si sve ono
Što su ti prešutjeli
I ne zbrajaj utiske
To je za brokere
Ti si drugi netko

Skriven iza ljubičaste sjene
Pomalo naivna
Unatoč godinama
Eh, u što si ih ulupala
Besramno potrošila
Leđa povijenih
od loših dana
Ne brini
Bit će ih još!
S noktima što se pretvaraju
U zgrčene kandže
Od silnog držanja
Iznad ponora
S plivaćim kožicama
Koje samo što te ne odnesu
I ta rasuta kosa
Neuredne kovrče
Koga briga za genetiku
Izravnaj je!
Uklopi se
Budi prijetvorna
Kao toliki drugi
Prije tebe
I ta koža isfrižana
Sudarima kometa
Što peče, žari
I nikako da zacijeli
Udjeli osmijeh svima
I kad ti do smijeha nije
Ni u malom prstu
Glumataj, budi klaun!
Ta svi to čine
Koga briga što ne umiješ
I pleši na kiši
Kad kiša divlja
Po klizavim kaletama
I stvara vododerine
Ti zamisli da su to tek
Nebeske suze
Umornog anđela
Što brine o tebi
I popij jednu žestoku
Tko još pije čajeve?
I ne nudi srce svima
Na dlanu, bez pardona
Zima je, Olja
Snjegovi su okovali
Ono malo duše
Ono malo uma
I ne gledaj u zrcalo
Mogla bi se susresti
Bježi!
Ako prepoznaš
Rubove maslinaste haljine
Zaroni u dubinu
I pusti vogi da ti plete kose
Nek te nimfe lažu
Nek te sedef okuje
Prije sna.