Društvo neće stare ljude:
Društvo ih se gnuša.
Što se svako jutro bude,
I gdje im je duša?
Ocvali su, svi bez para,
Nit' za oltar, nit za vojsku.
Staro biće nema dara
Ni za smrt herojsku.
Samo troši zrak i struju,
I pilule guta razne.
Zar pozive ti ne čuju,
Mlađem mjesto da isprazne?
Ne znaju li da su teret,
Da nas guše tom težinom?
Mogao bi neki šeret
Zaliti ih kerozinom.
Pa šibicu kresnut smjelo,
Dok su još pri svj'esti.
To bi društvo stvarno htjelo:
Pod ledinu da ih smjesti!
Elegantno to bi bilo:
Nije metak, nije omča.
Već se tako dogodilo,
Da stvor stari skonča!
Skupimo ih gdje su pali,
K'o pokošen cvijet u rosi.
Da ih damo crnoj Kali,
Sobom da ih nosi!
Prionimo sad, što prije!
(Da bi riječi rekli!)
Pa da troše ništarije
Što su starci stekli!
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.