U maloj sobici, smještenoj u kući blizu jezera, provela sam dvije noći. Sanjala sam neke čudne ljude i budila se rano. Prije odlaska u jutarnju šetnju Ohridom pogledala sam na TV-u film „Plava dalija“. Scenarij ovog filma napisao je slavni pisac kriminalističkih romana Raymond Chandler. Jazzy muzika, noirovska atmosfera, fatalna plavuša i neobičan zaplet. Napeto sam pratila zamršenu fabulu, pogađala tko je ubojica raskalašene žene američkog vojnika. I nisam pogodila. Ipak, od svega u filmu najviše mi se svidio klub „Plava dalija“ u kojem izvrsna pjevačica pjeva starinski jazz. I zabavlja dokone ljude, sitne kriminalce i stare gospođe.
Zamišljala sam da je radnja tog filma smještena odmah uz ovo jezero. Ima nešto jezovito u jezerima. Ustajala, bezmirisna voda. Na dnu možda rastu plavi cvjetovi, ali ih ne vidimo… Možda su i leševi dolje, ispod mirne površine.
Krenula sam kasnije u šetnju. Uz samu obalu plivali su labudovi. Činilo mi se da su labudovi koji plivaju blizu likovi iz neke bajke i da se noću pretvaraju u ljude ili u božanstva.
Zamišljala sam da je radnja tog filma smještena odmah uz ovo jezero. Ima nešto jezovito u jezerima. Ustajala, bezmirisna voda. Na dnu možda rastu plavi cvjetovi, ali ih ne vidimo… Možda su i leševi dolje, ispod mirne površine.
Krenula sam kasnije u šetnju. Uz samu obalu plivali su labudovi. Činilo mi se da su labudovi koji plivaju blizu likovi iz neke bajke i da se noću pretvaraju u ljude ili u božanstva.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.