petak, 1. studenoga 2019.

Ankica Kale | Doviđenja T.K.


Sve je bilo isto, krizanteme, svijeće -
ta posljednja milost u tiranskom dvoru,
k'o navlaka meka što vrh noža blaži
utjehu je crnom rasipala koru.

Muklo kad je palo krvavo raspelo,
grcajući šutnju, izmicasmo plaču;
zvonila su zvona posljednje opijelo,
s patnika su jednog uklanjali draču.

Sve je bilo isto, mir već zemlji liježe
vrh pokrova mrka već je pala sjena;
u očaju grlim neka davna ljeta
i umjesto zbogom, šapćem doviđenja.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.