Među slikama živim. "NERAZVRSTANO " piše.
Treperim kad je vjetar i kišne kapi srčem.
I tanku cigaretu s opasnom travom frčem.
Oblaci zlaćanog dima, gdje zlato moje diše.
Na uzuse ne mislim. Posljedice ne marim
Iz svih se škola sada ispisujem odjednom.
Ja na mahove živim, u stanju izvanrednom.
Iznad mogućnosti plaćam, napinjem se i starim.
Sjećam se kako me šuma voljela. Ona stabla.
Rado se svijala grana, da je dohvati ruka.
Bjelouška se mlada svijala oko struka,
I spavala je duga na dnu mokroga kabla.
Te slike moj su zaklon. Tajne i prvogledi.
To su ta mjesta, gdje je disanje bilo lako.
Taj zanos, prije no što je krenulo naopako.
Taj NERAZVRSTAN život meni jedino vrijedi.
Fotografija: Arhiva /Ivan Nivan
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.