Domagoj Rogulj | Stroj za pranje vremena

Dresden, Neustadt
U klubu Ost-Pol
Sadašnjost se tali
U bratstvo i jedinstvo
Do prvog mamurluka
Ali već u Elbsalonu
Nudi se samo budućnost
Komfor sivih zidova
Koji govore Danke
Koji govore Bitte
Stari gramofoni
I biljke mesnatih listova
Sirovi kolači
Bez glutena i maslaca
Rad oslobođen iz tvornica
Udobno smješten
U retro foteljama
Da što manje
Podsjeća na rad
Industrijska zona
Danas je zona
Kapučina i Facebooka
Ured izvan ureda
Koji vodi
Konobar sa skupo
Ošišanom bradom
I vokal Fleet Foxesa
U starom Dresdenu
Rokoko nas gađa
Svojim zlatnim praćkama
Pretili anđeli
Tamane bobe
Mramornog grožđa
Bez roditeljskog nadzora
Arvo Pärt, Te Deum
U srušenoj katedrali
Koja ipak živi
S presađenim srcem
S umjetnim organima
U Neustadu pratimo
Posljednje sjenke istoka
Koje će zapad
Uskoro prekriti
Svojim sjajnim krpama
U baru Blue Note
Tri ozbiljna mladića
Sviraju atmosferični jazz
Ali mi nismo tamo
Mi smo u Leipzigu
Vrtimo se vrtimo
Na nevidljivoj preslici
U bivšoj tvornici pamuka
U stroju za pranje vremena
Koji će nas oprati
Od svih tragova predaka
Kad se osušimo
Bit ćemo minimalisti
Jest ćemo zdravo korijenje
Imat ćemo digitalno srce
Njihat ćemo se poput repera
Nećemo razumjeti
Jezik staraca
Niti će oni
Razumjeti nas