Drvosječo, poštedi ovo drvo!
Ne takni ni jedne mu grane!
U mladosti štitilo me prvo,
A sada red dođe na me!
Ruka mog pretka ga spusti
Da pored kolibe jača.
Tamo ga stati pusti,
Bez rana od sjekača.
To stablo obiteljsko slavno,
Što ugled širom si stvori,
I bje znamenito davno,
Zar na tlo da se obori?
Stani, drvosječo revni!
Ne kidaj te veze žilja!
Poštedi hrast naš drevni,
Što pravo k nebesima cilja.
U doba što nemirom plamti,
Sjena mu bješe mi strehom.
I sestre moje on pamti,
U igri prožetoj smijehom.
Tu mati cdjelov mi dade,
Očinsku upamtih gestu.
Oprosti suzi što pade,
No hrast ostavi na mjestu.
Strune mog srca te grle,
Sasvim uz koru golu!
Pjevat će ptice jasnogrle,
Grane se njihat u kolu!
Hraste sred olujne buke!
Drvosječo, slabe si sreće!
Sve dok me služe ruke,
Tu bradva zasječi neće!
_____________________________________
George Pope Morris
Prepjev s engleskog: Božica Jelušić
Fotografije: Arhiva, Hrast na imanju Barnagor, Silva Barnagoriana
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.