nisam ja s pitomih brežuljaka
kojima preduga šutnja priječi rast
nisam ni iz nizina
što kroz magle ne vide sunca
ni s izvora mladog koji rasipa ljepotu
i brza k utoku
ja
prastari čempres sam pa
svojom sjenom nudeći počinak
ispraćah Perzijance
propuštah Mongole
dočekivah Arape
danas
opasan ogradom i kamenjem
čuvam one hrabre što dugo već mrtvi su
i tisućljećima ne dam ih zaboravu
pa i dalje rastem
da oni dišu spokojem i tišinom
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.