Zorica Antulov | Molitva nad grobom Slave Raškaj

Zemlja zemlji, cvijetu cvijet!

Nek ljepota nad njom bdije,
šumske vile nad njom poje,
serafini čuvaju je…
Dušu koja tu počiva
(krhka, tužna, profinjena,
izigrana, nježna, smjela)
pod otmjenim nebom Ozlja.
Plemenitu, tajnovitu, cvjetnu,
sjajnu i prozračnu:
zaštitnicu snenog svijeta,
tihu dušu akvarela.