Ostavljam bijeli stručak jasmina,
U rami koja se još jedva drži.
Crvotočna me stiže praznina:
Prst uništenja od čežnje brži.
Pa ipak, vjera je tvrda ko kremen:
Plamen se cvjetni vjetrom ne gasi:
Pegazu svome zatežem stremen-
Neka Poezija mrvice spasi!
Zbrajam i mjerim, trenutke važem,
Dok obaraju hrastove maljem.
Usred rasula, svoj stručak slažem,
Poruke cvjetne u eter šaljem!
I dat će Onaj, što milosti nađe,
Da dišem za tebe kroz svježi jasmin.
A kada siđem Haronu s lađe,
U Vječnosti da s tobom zaspim.
15. svibnja 2019.
Flora Green
Fotografija: Javorka Pangerčić
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.