U podne Velikoga petka
ogledalo pokrivam bijelim rupcem.
U predvečerje tvoje muke trgam bol
sjela mi je na dušu poput olova.
Žalujem nad svojom nedosljednošću.
Pokorom se pokušavam izbaviti.
I kako noć pomračuje dan
tama me pokriva svojim plaštem.
Kad si napustio tijelo,
presjekla me silna bol,
ubogi krik moje prolaznosti.
Zakovana u nemoć raskriljujem ruke
i padam ničice pred tobom.
Sitna u boli, mala u skrušenosti
pokušavam shvatiti tvoju žrtvu.
Posjekla me, rastrgala me cijelu.
I sklapam ruke u molitvu.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.