Nina jede jabuku. Sva je od smijeha.
Sa žigom Raja, stiže zemaljskom stazom.
Ona je gola. Puna istočnog grijeha.
Ja ne znam kamo sa svojim ludim gmazom?
Obaram Ninu... Pod nama cvjetna lijeha.
Jenisej buja. I kreće punim gazom.
Gospod diže obrve... (Kojeg li peha!)
Ninočku nije briga. Ona se trese.
Ona već jeca. Ona spominje Zmiju.
Raj i Pakao... Meni smiješalo sve se.
Bacim pogled na Sveto Jedinstvo Triju,
On mahne rukom. I kaže: - Množite se!
Pa sjedne u hlad Smokve. I smota škiju.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.