Sanijela Matković |...gladni brusketi

Mali brusketi od toplih rečenica
bijahu nedostatni
za glad
što se čahurila
u glasnicama našim

Kasniš s pitanjima
za odgovore neću ni pitati
Neću SVE
ni NIŠTA ne želim
tko je srce još izvagao

Moja nesanica te želi željeti
sekunde
od tebe otkati vječnost

NASLANJALA
sam se na pouzdane zidove
al oči naniješe bujice
i
to nevjerojatno kraljestvo
koje se trebalo zvati po nama
urušeno osta
...nemoćna je riječ pred tišinom
pred burom zagrljaj uzmiče

ko malo ptiče
drhtim
u izostanku
trenutka
kojeg htjedosmo
priisnošću uokviriti

... može riječ pred tišinom nešto

Ja pred
Sudbinom
noćas ama
baš ništa nemogu

...osim
plakati
gladnom žeđu!