Darija Žilić | Kruška

Ovo nije priča o kruški. Ovo je priča o onoj koja je pala s kruške. Što to znači pasti s kruške? U subotnje jutro ona pripravlja čaj od mirisnih i ljekovitih trava, ali zna da je i to uzaludno. Svega se sjetila prekasno, sve je shvatila u jednom danu, kao da joj je netko skinuo mrenu s očiju. Vidjela je svijet onakav kakav jest i ljude kakvi jesu. Kratka iluminacija. Prestala je na tren s plesom i uozbiljila se. Vidjela je oko sebe suvišne ljude. One koji se dodvoravaju i one koji joj ne žele dobro. Vidjela je i drage ljude, negdje po strani. Vidjela je i svraku na grani i shvatila da nije bolja od te ptice: baš ništa. Gdje si ti živjela, mala kruško s grane? Jorgovani cvjetaju u vrtu i to je kratka utjeha. I torta koju treba navečer pripraviti, prvi put. Mala kruško, popij sada čaj i nakratko zašuti, oslobodi svijet svojih nezrelih misli. I nemoj nasmijavati ljude. Radije budi na zemlji, rahloj i mekoj, i vidjet ćeš, nešto će se već otvoriti, možda će i plod dobiti drugačiju boju. Srećom, gradovi na sjeveru imaju tamniju boju i teško ih je na brzinu upoznati. A oko tebe, pogledaj, ima puno krušaka, koje žive tvojim životom…