Sven Adam Ewin | Jutarnja molitva

evo me opet
u vječnoj tami nad bezdanom
u srcu tajne zatečen kako žudim
za vječnim neznanjem

i neka se ne rode
ni aristotel
ni kopernik
ni einstein
ni hubble
ni ciolkovski
niti bilo koji budući Logos

ružo zemaljska
sve moje
usno poluotvorena
ne prestaj mi šaputati da ne poludim od ljubavi

kapi rosna
nikada ne ishlapi iz moga oka
da ne ubijem iz jarosti

govoru nerazgovijetni
ne prestaj me podučavati onome
što nikada neću razumjeti
da bih ostao
siromašan duhom

uho moje
upravljaj se prema trenutnom šumu
kao magareće

vjetre
ne prestaj s razvigorom u ovo jutro
sve je bolje nego sve znati kao Bog