Brezova šuma… Gljive. Krajolik pitom.
Rekoh, ja Sven sam. Ona odvrati: Nina.
Djevuška bješe punjena dinamitom.
Bila je bomba. Protupješačka mina.
Sve dalje s Ninom bilo je neizbježno.
Iz nje su u me gledale ženske ale.
Kad sam ih rukom pomilovao nježno,
Poput ptica, sve su se rascvrkutale.
Mada su njene usnice bile slatke,
Rusku je tugu skrivala u dnu oka.
Bila je Volga. I vatra sa Kamčatke.
Ko Sibir hladna. A ko Bajkal duboka.
Bila je bajka. Bila je skaska drevna.
Bila je moja Ninočka Vasiljevna.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.