Sanijela Matković | Noć uštapa

Noćas te skrivam
u prosto proširene rečenice.
Noć je uštapa.
Dok mjesec rasipa sjenke,
nadijevam ti
imena planeta.
Jer, tvoje se ime ne izgovara.
Tvoje se ime šuti.
Inače bi ga
radoznali cvjetovi,
odali
bosim patuljcima.
Brzo će zora.
Sutra miriše
na ostatke
zvjezdane prašine.
Jutro nježno
razotkriva sjenke.
Sve je vidljivo,
osim tebe,
i tvoga imena
sakrivenog od prolaznosti.