 |
| Foto: Božica Jelušić, Drava kod Ferdinandovca |
Koja još ne zna što je marinada.
Ispljeskajte me gestom iznenadnom,
Kad tromost uzme danak i prevlada.
U krvi spokoj, u učmalu umu
Roje se samo misli uzaludne.
Tek rijeka nosi nemir u svom šumu,
I zna dubine neprovidne, čudne.
Idem za ribom, repa joj se hvatam.
Ona će sama probit' novu stazu,
U ponornici tame ili plitkom gazu.
A ja, dok svojim zanatom baratam,
Još nađem travu koja rane liječi:
Vjerujem da ću trajati u Riječi.
Flora Green
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.