Boris Kvaternik | I

U mome dodiru nema ničega
Osim sjećanja na prošli tren.
U prstima zaleglo se inje
Otopljeno još jutros,
Prije pet milijuna godina.
Trenutnost je skučen kavez
U kojem nervozno,
S lijeva na desno
I s desna na lijevo
Korača gladni tigar uma.

Prst je promatrač
Što džepnim zrcalom
Nastoji proviriti iza uličnoga ugla.

Ispruženim kažiprstom,
Tom pobjedonosnom strijelom
Nekako uvijek upiremo
Iza svojih leđa.

Prst još danas - sutra kost - jučer začahurena leptirica.