u kapima kao u krhkoj oporuci
i potom se vraćala u dubine, u zagrljaje tišine
a ti si čekao da me prođu sve moje oseke i plime
nikada se nisam osjećala dovoljno snažna
da preplivam more
obzori su samo prazne linije
ni danas ne iščekujem golubicu
da donese grančicu s novog kopna
kopno možda i nije spas
možda plima i oseka
bez sigurne povratne karte
nude spokoj
a ti i dalje stojiš na obali
cijediš me iz kapi
iz krhke oporuke
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.