Pietra Fon Tillen | Volio sam jednu Pietru

Jednom će ona nestati u sanduku
Jer, prije ili poslije, svi se moramo naspavati od života.

Jednom je došla k meni umjereno ružna
I sa čudnim teorijama
I nisam je mogao proglasiti počasnim građaninom svog srca.
Bog je znao da sam imao volju. I nije to samo fraza.

Došla je kao iznenađenje
A ja sam bio zbunjen na muški način.
Zanimali su me njeni preci
I kolonija kojom putuje njena krv
Ponekad sam štedio sebe u mislima i pokretima
Pravdao se čudnim horoskopskim znakom
Pravdao se vremenom ostavljenim za ljepotu
Ali imao sam konop svijeta. I nije to samo fraza.

Bila je kičasta ta moja Pietra.
Bijesna kao kuja bez cjepiva,
Kao posljednji vojnik, davno osuđen na poraz
Sa nožem u džepu,
Sa konopom svijeta.

Sada znam da je bijes bio šlag na tugu
A tuga je bila čistilište za bol
Sada znam da sve je pisalo u sociogramu njenog imena
I njenog daha.

Rekli su mi da bježim od tolikog kiča
A u ovim godinama ja sam se otimao trkama
u odurnom prostoru.
Imala je bljeskove ljubavi
Imala je napadaje migrene
Imala je kozmičku snagu postojanja i nestajanja
Spremna da me ne ostavi nikad na cjedilu.

Rekla mi je da je malo luda
Rekla mi je da me puno voli
A ja sam oduvijek imao problema sa matematikom.
Rekla mi je da voli avione
Da je ponosna čije je dijete
Da je po nacionalnosti lajava kučka
Da je u stvari dobra duša
Volio sam jednu Pietru
I nije to samo fraza

Zanimala ju je moja tvornica istine
Moje rijeke laži
Moj beskraj i moje mreže
Zanimale su je moje prošlosti
I svaki kamen kojeg sam na nekog bacio

Bila je kičasta ta moja Pietra.
Pomalo luda i pomalo stroga
Ponekad velika kao repatica zvijezda
Ponekad mala kao suglasje nestanka

Mislio sam da je puca slava
I da se puno pravi važna
A ta moja Pietra imala je konop svijeta
I htjela da se na njemu zajedno ljuljamo
I nije to samo fraza