nedjelja, 17. lipnja 2018.

Nada Vukašinović | Sve je na stolu



Pokušavala sam ti pisati,
tvojim pognutim leđima,
i miru oko tebe,
stalno zatvorenim vratima,
i sjeni pod nogama,
i plavom svjetlu računala,
ne jednom, ne nekoliko puta,

Pokušala sam ti reći
ne jednom, ne nekoliko puta,
da me grizu tvoje zaboravljene poruke,
isjeckane riječi, ostavljene praznine,
razbacani zarezi i točka na kraju

Osluškivala sam tišinu prije i tišinu poslije,
na ljetnom pljusku, pod uličnim svjetlom,
u nepoznatim gradovima, na ničijoj zemlji,
u  nesigurnoj zoni,
ne jednom, ne nekoliko puta

Pokušala sam lagati,
ne jednom, ne nekoliko puta
tvojim putnim cipelama,
spakiranim  koferima,
ostavljenim knjigama,
rasutom teretu,
tebi koji nisi niti tu, niti tamo,

Na kraju, sve je na stolu
i sve je već plaćeno,
Ne jednom, ne nekoliko puta,
uzmi što želiš, zaboravi dug.

Nema komentara :

Objavi komentar