Davorka Črnčec | Srce, dva broja preveliko

Budim se lijepa otkad me ljubiš.
Udišem dvaput kratko otkada u sebi te nosim.
Oči se u premali svijet naginju
dok za dva broja preveliko srce luduje.
Na davno zatvorenim granicama
proljetna zora na prevaru azil traži.

Izlazim bez šešira, ogrnuta u marame,
s kovčegom knjiga prepunim.
Kada se cipele umore čitam.
Kada se riječi odmetnu otvaram granice,
vežem te maramom za dva broja preveliko srce
pa ludujemo udvoje.