Dario Sorgent | Tuga

plačem
to nije moje lice
ili možda je
postoji običaj
da tugu koju osjećam
spremam u piramide
u urne kamene
prvo sagradim hodnike
katakombe
i prave i lažne grobnice
i zaboravim put do tamo
da ne odnese me

tuga

kako je nismo primijetili
da uvukla se
nečujno kroz prozore
tada
kada zavjesa se pomakne
ti nasmiješ se
kažeš
zakloni me

ona je strpljivo
dok smo ležali
čekala da izađe
kroz naše oči
kroz svoje hodnike
i oslobodi se

plačem

moje mokro lice
pije tvoje suze