Kad zabijem ti ruku u želudac
i podignem ga u grlo
'ajd molim te - nemoj otići:
prosipati korake po ulicama...
gubiti nade po travnjacima...
urezivati svoje svijetle želje na koru noći...
suzama crtati suncu osmijeh...
... da ne postane smajli s poremećajem.
... da ne nastane zagađenje blještavilom.
... da ne dobiješ komunalnu kaznu.
... da ne učiniš kolnike neprohodnim.
Radije uzmi mačetu iz garderobe
i zabij mi je u donji trbuh:
natjeraj me da je sam vučem
gore-lijevo-desno
pa povadi dva-tri organa,
dobro ih izgazi,
otpjevaj u falsetu da sam govno
i da misli su mi,
i da usta su mi
puna govana...
Samo nemoj, molim te, otići:
prizivati ptice i oblake za svjedoke
dok lutaš mliječnom stazom
gledajući Venerino cvijeće kako vene
na spomen mog imena...
nego uzmi tu je... ma tu jebenu mačetu
i pokaži milosrđe -
odsjeci mi glavu
prije nego pročitam
sva ta sranja
i nateknem
od a'ludiranja!
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.