Opet sam te naljutila
a onda sam rekla
nešto smiješno
Čudno te je pogledao
lik u autu
do tebe
dok ste se vukli
sivom cestom
bez kraja
ti si se smijao
sam
ko dijete
i osmijeh je brisao
sate od jutra
umor dana
dok je prva proljetna kiša
šareno padala
i dok je moj smijeh
s drugog kraja
grlio tvoj
gore visoko
nad mokrim zgradama
Ti si moja nepogoda
rekao si tada
ali ne mogu bez tebe
1 komentar :
A ja san se uhvatija za slamku spasa. Jer si me preduhitrila lijepa i sama.
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.