Dijana Roglić | Umorna polja

Mirisna, podatna
ko rahla zemlja
kliznem ti osmijehom
ko grumenčić zastanem u mislima

Dijana Roglić | Opet

Opet sam te naljutila
a onda sam rekla
nešto smiješno
Čudno te je pogledao
lik u autu
do tebe
dok ste se vukli
sivom cestom
bez kraja

Dijana Roglić | Milia passuum

Miljama daleko
u treptaju oka
otputujem
Ko slijepi putnik
na teretnjaku života
bez prtljage
Milia passuum

Dijana Roglić | Na trgu čekanja

Kad sjedneš
na putu do nas
na trgu čekanja
kad zrak zamiriše
južinom s istoka
kad osjetiš
da od nekud vrišti
vanilija
i slatka gorčina
jer naše sutra
možda
neće biti
naše
opusti se
i ne brini
jer neke tuge su
sretne
posebno one
koje živimo
na trgu čekanja

Dijana Roglić | Ime mi je žena

Nemoj me mjeriti centimetrima
ni voljeti zbog boje kose
nisu važne ni marke
pa znaš da nisam omotnica
mjeri me imenom žena