nesuvisle riječi, neodređeni zvuci.
Ne izlaze ni kada nas usne
u rastopljenom poljupcu zapeku,
kada ne znam gdje počinješ, gdje završavam.
Bijela mjesečina tek
koliko te ljubim svjedoči,
a riječi se u pjesmu poslože.
Miruje noć, napokon
um i srce vibriraju skladno.
Ljubim nijemo,
a na rastopljenim usnama
ono što dišem zapisano ostaje
u pjesmi za tebe.
Moje misli dobivaju glas,
moja ljubav dobiva oblik.
Pjesma očekivano
neizrečenim zamiriše.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.