Andreja Malta | Put prema sreći

Jutra su vrela s nacrtanim suncem
na plavome nebu,
ispijam kavu još pomalo snena,
njezin me miris opija.
Očekujem da izroniš iz sjene
i ovoga jutra,
iznenada
kako samo ti to znaš,
iako sam svjesna da više nikada
nećeš doći,
poklonivši mi osmijeh,
pogled koji liječi,
nekoliko ljubaznih riječi…
Jučer sam
bacivši crvenu ružu
u tvoj posljednji dom
uspjela kroz  suze
tiho ti, najtiše reći:
„Hvala ti najdraži moj,
što si pokazao mi put
prema sreći.“