Mira Jungić | Sanjar

Ovako ti pružati
ljubav na dlanu
u jednom sasvim običnom danu,
ne može nitko osim sanjara
koji u duši ljubav stvara.
I misli kako je jako velika.

U biti je sićušna,
                       nevidljiva,
                                 mala,
kad dolazi s one druge strane
i ludog sanjara uporno vara.

Za jedno veliko, ogromno srce
potrebna je iskrena duša
jer tad će sitnice i obične riječi
za njega sličiti pravoj sreći.

A kad na kraju
                 pjesma prestane,
zaustavi se vrijeme
                 i plamen nestane,
kad shvati da nikog više nema,
on još uvijek čuje jeku
i vidi u pepelu plamičak neki,
vjerujući kako
                na drugoj obali
još uvijek netko sanja
                                      o sreći.
O sreći s njim...