Kolumne

nedjelja, 14. siječnja 2018.

Patnje mladog autora


ONLINE

Piše: Jelena Hrvoj

Internetsko doba donijelo nam je mnoge korisne stvari. Lakše povezivanje, komunikacija, besplatno sredstvo marketinga, lakše praćenje aktualnih događanja…

Postoje mnoge platforme koje su specijalizirane upravo za knjigu i pisanje, te se na istima čitatelj i pisac lakše mogu povezati. No rijetki promišljaju o situacijama kada nam ta moderna prednost može postati ogroman problem.

Bez obzira na to koliko nam spomenuta platforme obećavaju zaštitu autorskih prava, djela koja postavljamo online postaju metama plagijatora. Doslovno na pladnju servirani tekstovi koje je dovoljno prekopirati uz nekoliko klikova miša i tek malo preurediti ili pak u najgorem slučaju samo postaviti svoje ime na podnožje teksta. Ponekad se pitam jesu li autori svjesni rizika? Imaju li naivno povjerenje prema ljudima ili su pak samo gladni pažnje? Cijenim plemenitost nekih autora koji postavljaju besplatne primjerke svojih radova kako bi čitatelji mogli čitati iste. Cijenim, no ne znači da moram i podržati. Zašto? Jer će svaki pravi čitatelj pronaći način da pročita ono što želi. Ne, to ne znači da si svatko MORA i MOŽE priuštiti knjigu. Na žalost, knjiga je danas postala luksuz. Ali tu su i dalje knjižnice. Ta divna mjesta gdje čitatelj za malo novca ima na raspolaganju more knjiga. Ta divna mjesta gdje se autoru ipak daje barem neka naknada za napisanu knjigu.

Istina, nikoga ne sprečava da pročita neku knjigu i upotrijebi ideju za pisanje vlastitog djela. No, stavimo li pred plagijatora fizičku knjigu ili onu objavljenu u digitalnom obliku, što mislite, koju će lakše plagirati?

I opet, ne smijem ni izostaviti piskarala koja nemaju mogućnost objavljivanja svojih radova preko izdavača ili putem privatne naklade. Potrebne su godine rada, strpljenja i mrvica sreće kako bi vaše djelo ugledalo svjetlo dana u tiskanom obliku. To je vrijeme koje mnogi smatraju da nemaju i u svom tom silnom nestrpljenju izlažu svoje radove onoj grabežljivoj skupini bez ideja. Naposljetku, svi imamo pravo na to da sa svojim radom postupamo po vlastitoj volji. No, apeliram svim autorima koji objavljuju svoje radove na društvenim mrežama da promisle dva puta. Jesu li vam važniji komentari mase od truda koji ste uložili u pisanje? Možda se ponavljam, ali svaki pravi čitatelj pronaći će način da dođe do onoga što želi čitati. A svaki pravi čitatelj koji se potrudi uhvatiti vaše djelo u ruke bez da mu je servirano na pladnju, uistinu zaslužuje biti nazivan čitateljem.

Nema komentara :

Objavi komentar