Luka Tomić | Oči djeteta

Oči djeteta
oči su čovjeka Božjim najbliže
Oči djeteta
snaga snijega da ne sudi prodornom koraku
koji silno želi doma
Oči djeteta
istina koja nam je dana iz sjaja bezbrižnih misli
Oči djeteta
ne zamračene strahom kupaju se u suncu
pričaju s mrakom
Oči djeteta
neubrane su oči svijeta
sve bez korijena u vremenu vene
O koliko je važno naše rođenje
rađati se uvijek iznova u prvi dan Zemlje ove
zadržati boje svog prvog susreta s plavim nebom
O koliko je važno vjerovati da blatnjavi nismo blato
jer u nama postoji pokret
koji briše s tebe ono što nije tvoje
ako odlučiš se za to
Oči djeteta
srce su Božića
Štalica, slama
i vlastitu sliku ne param
Gledaju me oči nebeskog djeteta
ravno u moje dječje oči
Još ih imam!