Zdravka Prnić | Sedrena

Jutrom
kad nakrivim glavu
a Krka moj osmijeh odnese
ogrlica od sedrenih niti
ispiše tvoje ime...
San se još igra
tvojim trepavicama
Budim te
Dozivam...

Noću dok Mjesec pleše
u čipki od mokre kose
(ili su to tvoje ruke bile
ne, tek igra leptira)
Budim te
Dozivam...
Bokeh zaključan u kapljici
prije no što se sunovrati
niz bučni slap
čuva
skriva
omotan u sedreni kristal
izgubljeni trag...