Kolumne

ponedjeljak, 16. listopada 2017.

Luka Tomić | Draga, ako se sve i preokrene



Ako se sve i preokrene
ako izgubimo tajnovitu dubinu mora
zbog izrazite blizine sunca
ako se zvijezde umore, i popadaju po nama
poput posljednje, najljepše kiše
pa nebo osvane kao betonska ploča
ako nas mirni dan poput viškova posiječe
i mrak se dogodi u nespremnim očima
voljena, ovo srce drugačije biti neće
život jedino što može skinuti je tijelo
neka ga nosi, u njemu nisi ti
preživjet ću to što ne postoje dodiri
ali preživjet ne bi mogao
da tijelo samo si ti
Ako sve proguta jeziva vatra
i udisaj zatvori svoja vrata
odvratit ću suze da ne poteknu
to je najizravniji način
da ti pokažem koliko vjerujem u nas
Ako se sav užas dogodi
ljubav će položiti na njega svoje sigurne ruke
i kao znoj sa čela obrisat napore zla
da nas udalji od sreće na koju ništa ne utječe
Ovaj svijet nije proizveo sjeme ljubavi
i stabljike njene ne može čupati
mi smo zaista izrasli iz bijele zemlje u očima
ponekad iz neprobojne tuge
a ponekad iz mekane sreće
u krugu naše voljene djece
Slatkice, ako se sve preokrene
uzdaj se u mene i ove riječi
naša ljubav nije dužna nesreći
brižno reći da je samo povjetarac
na obrazima snova utonulih u nas
nije dužna svoju besmrtnost slaviti
Zato draga, ako se sve preokrene
možda ćemo se mrvicu i bojati
kako se tamo poljubiti

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.