Miroslav Pelikan | Dva lica

Vas dvije potpuno ste iste, iako pripadate različitim vremenima, obje ste podložnice labirinta, dok vas tražim bezuspješno, bez volje, slab, nemoćan s dugim trncem u srcu koji me goni dalje, samo dalje
Različita boja kose, drugačije oči, male grudi i neposredni pogled, vladarica i čuvarica labirinta
Iste ste  i različite, ponekad vas ne razlikujem

Jedino je moja kruna od sjedina stvarnost, a vi ste tlapnja, varka

Pogni glavu i priznaj poraz labirintu, zgazilo te vrijeme, jedino si se protiv njega i borio a one, one su samo ukras na pročelju hrama