Božica Jelušić | Stari zamak u Moravskoj

Foto: Zamak u Breclavu, 2017.

Mi živimo u zamku: možda smo dusi.
Prstenje zlatno i grivne iz rupa bliješte.
Govore da je jesen: sad grožđe tiješte,
Kad izađemo u svijet, od nas se prah otrusi.

Sve je kao i lani: himne i opijela.
Poneka tiha duša spominje uskrsnuće.
Na rubu grada stoje pljesnive stare kuće,
Iz kojih k nama gmiže vonj zagorjelih jela.

Dosadno nam je stalno i pusto vrlo.
U vinorodnu kraju trajemo žedni.
Svaki bi otpustio svoj naslov prvoredni,
Kad bi mu kaplja vina orosila grlo.

Flora Green