Ankica Kale | Pljeva

Opet se rijekom pljeva valja
šarene halje na jarbole vješa,
močvarom trešte trube slavlja
svjetine žamor nebo komeša.

Sa vrha brijega tek se jasno vidi
pljeva što rijekom ponovo se ljeska;
biseri, tužni, prignuli se k zemlji
sa puta pljevi sred fanfara i bljeska.

O, krikni, Bože! O, daj nam znaka
iz truleži ove gdje je izlaz, ruta?!
Opet se rijekom ista pljeva valja
zar za nas zbilja nema drugog puta?!