zatreperio je na obali Dunava
rasute rijeke, mirišljav
i žut
ko jarka čežnja, zagrljaj Sunca
Nedjeljom
popodne
Vidim ga u zvonicima svjetla
svirali sjena
kolopletu kuća, svečanih
malih
Slika drhti
na
Gornji grad
Sjećanja plove ko utvara, stvaraju
mesnati cvijet
Kuće Hrvata, bajke
od starog zlata
Gle, uvijek možeš snivati, čak
i tamo
gdje caruje ptičji snijet - jer
Povijest je živa olovka, miris
u prstima
Ta, sjeti se, na primjer
aquaducta
u latinskoj čitanci
Kako je samo prisno
vonjao Rim
pod žicama dalekovoda
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.