Kolumne

ponedjeljak, 13. ožujka 2017.

Natali Šarić | Miraz




Još uvijek vrebaš ranjena gnijezda,
putena tijela, i to s mirazom.
Okom u ljetu, srcem u zimi,
s mladošću tijelo napajaš razom.

Izvikan boem, bez puno strasti,
beskućnik gladni, što ljubav kuša,
vječni si jahač za tuđom srećom,
naplatnik mladih, lutalih duša.

Pa tako i ja stadoh pred vjetar,
i preko noći postadoh žena,
dok je u meni još srna snila,
strahom i šibljem isprepletena.

Odavno sama pokrivam dijete.
Ponoćnim vidom koračam stazom,
i nosim dio onoga mraka -
oprezno tijelo, ali s mirazom.

Nema komentara :

Objavi komentar