otac joj ga je kao poklon
davno kupio
na nekom sajmu
a ta stvarčica množi smijeh
ali i suze
između ručka i večere
pranja i spremanja
sjećala se tog vremena
brojanja oblaka
iznad lijene rijeke
vožnje romobila
po prašnjavom putu
po pejzažu djetinjstva
govorila mi je
život je rola filma
bez reprize
nek mi dah ima svrhu
i da obraz oprljen bremenom
više vrijedi
od zategnutih koža
pod staklenim zvonom
moja majka
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.