Miroslav Pelikan | Nada

Nadam se  neželjenom i neočekivanom susretu vladaricom duga i uska hodnika s malo svijetla
Zastao bih da mogu, uznemiruje me Ona iz daleke povijesti, stao bih za trenutak kao i nekoliko puta prije dok još nisam bio svjestan opake sličnosti i rekao bih  nešto nevažno, suočen s očima  boje raslinja

Je li moguće da nisam više pokornik One iz dalekih mora s labirintom, jesam li barem za tren slobodan?

I  dok moja lijeva strana iscrpljena tijela naginje suočavanju s tobom tanke horizontale, ona desna s dobrim pamćenjem, podsjeća me instinktivno, koračaj, samo koračaj.
Njezin si dok traje svijet poručuje mi Sjećanje

Svejedno se radujem novim jutrima gospodarice siva hodnika, dok je davnina  izblijedjelo poglavlje o moći kruga