Krimići Matilda Mance - Ubojstvo na Sjajnom balu; Nijemi svjedok; Djevojka s brucošijade
Odmah na prvu: Zeus je najbolji!
Čekala sam da pročitam i druge knjige Matilde Mance, autorice koja mi je poklonila svoju knjigu, meni njezinu prvu koju sam pročitala, Ubojstvo na Sjajnom balu; U međuvremenu Matilda mi je postala prijateljica, što je dodatno usporilo moje izricanje mišljenja na njezina djela: prijatelju treba reći istinu, otvoreno i brižno! Znam, znam Matilda sada misli kako ću ja nju na „rešeto“, što neće biti. Neću pisati niti hvalospjeve niti pokude, a sasvim sigurno ne stručnu recenziju.
Želim napisati ono što mislim i zato što mislim da je vrijedna čitanja. Vrijedan je njezin spisateljski trud, jer pisati nije lako… ne, sasvim sigurno nije.
Dobivši na poklon prvu knjigu, s potpisom, Matilda me zadužila (prijateljstvom još dodatno; ne naporno, niti obvezatno već etički, ljudski, jer ona: sije, posije, pa vi žanjete, i dok jedete ne zaboravljate). Bila sam zbunjena i nadasve oprezna. Naime, roman Ubojstvo na Sjajnom balu je bio čitak, pitak, dinamičan, simpatičan, ali... Mnogi koji znaju moje čitateljske navade, prepoznaju moje ali (jer sam uvijek čangrizalo… i tako nešto… ali znaju i da sam kornjača. Nakon nekog vremena odvalim dobar dio svojih misli hihhi. Odmak je taj ali i definirao. Matilda poštuje pravila žanra. Mnoge asocijacije su samo potvrdile da je ovladala prepoznatljivim tehničkim zahtjevima žanra. Svaka čast! Moj „ali“ se odnosio na baš tu prepoznatljivost koja je, čitanjem ostalih naslova, samo potvrđena. Matilda piše: žanrovski-korektno; stilski ujednačeno i nikako zahtjevno; dinamično, usprkos predvidljivosti… i ono što je meni njezina boljka jest u pojašnjenjima, nepotrebnim, dobro znanim, ili su trebali biti tek usputna ili u nekom dijalogu… (primjerice: u Nijemom svjedoku - po sjećanju… dakle uistinu mi je upalo u oko: pojašnjenje o prostoru u kojoj su carinici gledali utakmicu… samo navodim primjer); ili su jednostavno trebala biti ispuštena. Razumijem tu omašku. Svaka osoba koja svoje zanimanje doživljava ozbiljno, pedantno i s razumijevanjem pa o njemu piše, zasigurno zna i poštuje druga zanimanja (dakle:osnovna pravila poštovanja struke). A sigurno je da poštuje čitatelje i ljude i ono što me jako veseli - životinje. Nebitno, ali je bitno za poveznicu sa Zeusom, koji je po mojoj, čitateljskoj nastrojenosti, najbolje i najkompetentnije djelo. U njemu se ta pojašnjenja sasvim dobro uklapaju, nisu suvišak, nisu neobična, nisu predvidljiva (ok- možda i jesu, ali moguće je da ona u drugom Zeusu to i ne budu hihihi).
Često znam djela svrstavati u svoje žanrove, i jedan od njih je - ligeštul, a ako ne znate: to je ona krasna ljetna ležaljka u kojoj se prostrete, ne potpuno krevetno, ali beskrajno uživate u pozi i okolici (ali i okolini)! Paaa, djela Matilde Mance su meni donedavno bila na domaku tog žanra, a Zeusom je to svakako postala. Hvala, draga Matilda; s nestrpljenjem očekujem novog Zeusa!!!
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.