Slavica Gazibara | Molitva

balade
maglenih ravnica
u sebi nosim

vrludavu rječicu
i miris smilja s kamenjara
u srcu skrivam

podoknice ljubavne
uz pjenu morsku nizane
čujem tijelom svim

noćni drhtaj krvi
il' to vjerno sunce prožima se
svakim mojim snom

bože
oprosti
izjadah se sinoć