Ivica Grgić | Kad smrtnik čuva anđela

Znaš li kako smrtnici čuvaju anđele
tako što ih pohrane u svoje grudi
tu, kraj moga srca bilo bi ti lijepo
nikada te ne bi dosegnuli ljudi.

Čuvao bih te kao rijetku dragocjenost
kao što na listu mirte njeguje se rosa
u duši mojoj šumila bi kao slap
tvoja divna, zlatom obasjana kosa.

I takva bi dugo živjela u meni
u mome umu ti bi jeka bila
u koraku mome, sva od praha
mahala bi tvoja zanesena krila.

Čuvao bih te u noćima punim snoviđenja
na grudi bih ti nujne utisnuo znamen
na odlasku tvome... ni riječi do viđenja
samo bih te ispratio... nijem ko kamen.