Što kaže Nebo, dok te prstima snijega gladi?
Anđeli tamo gore pusti klaustor metu.
Vrte se tvoji dani u siječanjskom ruletu,
Nebeski botoks bore briše, lica pomladi.
Od alkemije cijele poznaješ NEGRITUDO.
Zbunjuje te bjelina, ne vidiš joj suštine.
Tvoj duh je mrki gorštak, što silazi s planine,
Poznaješ lica praznine, dok tražiš svoje čudo.
Bolno škripuću stare kosti rođakinje smreke,
Nisi li šumsko biće, u polusvijesti zebeš.
Ne vole ljudi tebe, nego sliku o tebi.
Kao hladne planete, vaše su duše daleke.
Kućni se duhovi tiho povlače po parketu.
Tri kraljevstva da dadeš--zanosa nema.
Lovački nož i jelen i snježna teorema.
Umiri se i diši. Treba te još na svijetu.
13. siječnja 2017.
Flora Green
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.