pored vode, neobični su ljudi.
u pogledu im možete vidjeti one male sive
ribe koje plivaju u kanalima ili odvodima,
tko zna kako su se zavukle u zjenice?
onako neugledne, kao da se prašina na njima
sasušila. hodaju ti ljudi kao velike alge po
gradskim ulicama i raspoloženje im se mijenja
u trenu. hodaju unatrag, i svaki korak prema dnu
blizina je mladosti. takvi ljudi pišu "male povijesti",
priče o počecima malog ili skrivenog mjesta,
priče o livadama i čardacima, djedovima koji su nekad
živjeli pored danas nestalih rijeka.
oni pored vatre stvaraju nove kozmogonije i
u prošlosti vide sudbinu svijeta. Nisu putovali, samo
hodaju vječno istim gradom i njihova spoznaja zbog toga
nije niti malo okrznuta.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.