 |
| Autor fotografije: Božica Jelušić |
Kao što jednom rekoh, početak zime je nekako najmojije godišnje doba, ne samo horoskopski, već i voljno odabrano, kad slutim kako stremim uvis, kako se otvaram u svim pravcima i mislim najjasnije misli, kao da sijem ozimu pšenicu. Volim to doba kada stvari dovodimo u red, zbrajamo naše rubrike, otpuštamo ono što nismo uspjeli zaloviti i obaviti, bez gorčine i bez osobita žaljenja. Vrijeme je da postane,o bliski kornjači i pužu, raku-samcu, svemu što svoj smisao nalazi u sebi, u povlačenju i tišini unutrašnjega bića.
Zvijezde Božića dižu se visoko. Mirišu jabuke, čajevi, med, prisno šušte papiri i stranice knjiga, izvađenih iz "drugoga reda" na polici, koje su nam nekada mnogo značile, potičući vatru romantičnih zanosa i ljubavi za svijet.
Dobivam nesavladivu potrebu za darivanjem, pisanjem pisama, za povratkom na mjesta uspomena. Izvlačim iz ormara najbolje posteljine, svijetlam čaše za vino, otvaram kutije s holandskim keksima, noktom ravnam izgužvane krpice staniola, izrezujem kolaže iz starih časopisa, prelistavam stare notese. Oči, nos i ruke, stalno u pokretu, tragaju za pobudljivim senzacijama. Na taj način moj mali kućni svemir postaje bezgraničan, ništa izvana više mi nije potrebno, ulazim u homeostazu.
Dijete iz Betlehema ( a on je svuda oko nas) može svratiti kad god želi, očekivano je i dobrodošlo u svakom dolazećem trenutku.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.