Kolumne

ponedjeljak, 28. studenoga 2016.

Irena Grubišić-Čabo | Vraški težak posao























probudila sam se s gorkim okusom u ustima
između dva sna pojela sam vlastiti jezik
palminim listovima bližilo se svjetlucavo more
zatvorila sam prozore
htjela sam hladnoćom koja je odjednom ušla u odaje
odagnati gorčinu
oblačila sam se sporo kao da oblačim djetešce
misleći da ću zaboraviti na pauka ispod zavjese
haljinu ipak nisam obukla
dugo sam je gledala dok je nisam razrezala i pojela s komadićima ogledala
u preostalim krhotinama nazirali su se ponori
ništa nije plošno pomislila sam
ta me misao nosila nepreglednim poljanama prolivene krvi
tvoreći rijeku-sebe iz dubine izvukla sam sve potonule lađe s namjerom da ih obnovim
bit će to vraški težak posao

Nema komentara :

Objavi komentar