zajesenilo
mojom ulicom
ispražnjena gnijezda zjape
rijetki prolaznici
zabarikadirali se u kapute
naoružani namrgođenim licima
stjerala me u kut sobe
što bez sunca na tamnicu sliči
krcatu nepotrebnim stvarima
preveliku za sklonište
čiji miris širi
nostalgiju
samoću
a još je nezrelih jabuka
što bi sočne i crvene nabubrile
i kiselog grožđa
što ostat će nedozrelo neubrano
neprobano
još je zaleđenih osmijeha
koji ne stigoše do pogleda
neoproštenih grijeha
koji suze
pokajanjem
neprimjetno
oprezno
podmuklo
šulja se
jesen
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.