Lako ću ja sa srcem,
u okove ću ga okovati,
brane i zasune postaviti,
i za tebe više neće pitati,
al kako ću sa kosom kad svaka vlas
u sebi čežnju nosi, noću te sniva,
danju te zove, vjetrom tebi prkosi.
Lako ću ja s pjesmom,
promijenit u njoj ću stih i rime,
zabranit ću riječi da izusti tvoje ime.
al kako ću sa dlanom
kad u sebi zapis tvoga dlana krije,
kad svaka njegova čestica, tvoj dodir snije.
Lako ću ja sa suncem,
u bljesku njegovom
neću vidjet tvoje oči,
ali kako ću s zvijezdama
kad one u vječnost spremiše naše noći.
Lako ću ja sa sobom,
okrenut ću se, mahnuti rukom
i sama sebi reći, da nisi ti moj put ka sreći,
al kako ću sa vrutkom u nutrini
što ključa tvojim imenom,
kako s usnom što drhti tvojim znamenom?
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.